Analiza antenarne fukoze kao rutinska dijagnostika HNF1A-MODY
Naša nedavna cjelogenomska asocijacijska studija (GWAS) glikoma čovjeka pokazala je da je nuklearni faktor HNF1A ključni regulator razine antenarne fukoze na proteinima u plazmi čovjeka (Lauc et al, PLOS Genetics 6(12): e1001256, 2010). Inaktivirajuće mutacije u HNF1A uzrok su jedne podvrste dijabetesa koji se naziva HNF1A-MODY (Maturity onset diabetes of the young). HNF1A-MODY predstavlja oko 0,5% od svih slučajeva dijabetesa (oko 400 slučajeva na milijun stanovnika), no zbog nepostojanja odgovarajućih dijagnostičkih metoda najveći broj slučajeva ostaje neprepoznat. Točna i rana dijagnostika HNF1A-MODY iznimno je važna jer se, za razliku od ostalih tipova dijabetesa koji se uglavnom liječe inzulinom, HNF1A-MODY uspješno liječi niskim dozama lijekova na bazi sulfoniluree, što znatno podiže kvalitetu života pacijenata, a ujedno smanjuje i troškove liječenja.
U suradnji s Oxford Centre for Diabetes, Endocrinology and Methabolism proveli smo visokoprotočnu HPLC analizu glikana u plazmi oko 600 pacijenata s različitim vrstama dijabetesa i pokazali da određivanje razine antenarne fukoze na proteinima plazme HPLC metodom može jako dobro razlikovati HNF1A-MODY od ostalih podtipova dijabetesa. U navedenoj studiji otkrili smo i dva nova pacijenta s HNF1A-MODY koji su bili pogrešno dijagnosticirani kao Tip-1 i Ti-2 dijabetes. Nova dijagnoza HNF1A-MODY potvrđena je naknadnim sekvenciranjem HNF1A gena, te je tako učinkovito demonstrirana sposobnost HPLC analize glikana u plazmi da prepozna nedijagnosticirane HNF1A-MODY pacijente.
Kako HPLC analiza glikana nije praktična za provođenje očekivanih oko milijun analiza godišnje, kako zbog cijene, tako i zbog nepostojanja HPLC uređaja u rutinskim dijagnostičkim laboratorijima, potrebno je demonstrirati tehničku izvedivost provođenja analize antenarne fukoze kao rutinskog dijagnostičkog postupka za prepoznavanje HNF1A-MODY. U ovom projektu ispitat će se tehnička izvedivost dva načina kvantifikacije: (i) ELISA tehnika uz specifične lektine koji prepoznaju antenarnu fukozu i (ii) kvantifikacija antenarne fukoze oslobođene specifičnim egzoglikozidazama.
Odabrana metoda bit će validirana analizom 500 pacijenata kod kojih je dijabetes prvi puta dijagnosticiran prije 45. godine života i kod kojih je učestalost HNF1A-MODY i do 5%. Potvrda HNF1A-MODY dijagnoze bit će provedena sekvenciranjem HNF1A-gena u suradnji s Oxford Center for Diabetes, Endocrinology and Metabolism koji će i sufinancirati dio troškova analize glikana.
Trenutno najbolja metoda za prepoznavanje HNF1A-MODY je analiza CRP u plazmi (prepoznaje oko 80% pacijenata), a prema našim rezultatima kvantifikacija antenarne fukozilacije proteina je značajno bolja i prepoznaje do 95% pacijenata. Ukoliko uspijemo pokazati tehničku izvedivost analize antenarne fukoze metodama koje je moguće provoditi u rutinskim biokemijskim laboratorijima, za očekivati je da će ta pretraga biti uvrštena u rutinski dijagnostički algoritam svih slučajeva dijabetesa dijagnosticiranih prije 45. godine života, te kod kojih postoji sumnja na nasljedni oblik dijabetesa.